Naši djedovi i pradjedovi koji su se iseljavali diljem svijeta , osjećali su potrebu da odatle pomognu svojima koji su ostali kod kuće. Takvi osjećaji i želje  prvi put dobili su pravni okvir osnutkom DRUŠTVA KRČKIH HRVATA u Zagrebu 1936.g. 16. veljače 1936. godine u 16 sati  u zagrebačkoj se restauraciji “Zlatni jelen”, na adresi Gajeva ulica br. 12, okupilo pedesetak Krčana nastanjenih u Zagrebu i njegovoj okolici. Odlučili su osnovati svoje zavičajno društvo sa ciljem da se sačuvaju stare hrvatske tradicije otoka Krka te zaštite i unaprijede moralni, kulturni, materijalni i socijalni interesi članova Društva i sveg hrvatskog stanovništva na otoku Krku. Posebno se ističe da će Društvo pomagati svoje članove u “plemenitim nastojanjima  za opstanak i napredak” kao i podupirati ” svakog otočana sa Krka, bilo pojedinca ili skupine u svim čestitim njihovim težnjama za njihov moralni i materijalni napredak” te “sudjelovati u akcijama za smještanje, namještenje, prehranu i zaposlenje, preselenje i školovanje djece, mladeži i odraslih bilo na našem narodnom teritoriju ili izvan njega”. To Društvo dobilo je odobrenje za  javni rad naredne 1937.g.  Odmah je počelo s pomaganjem mladih i novo pridošlih  Krčana  te izdavanjem KRČKOG KALENDARA koji je izdavan od 1938. – ’41.g.

Osnivači Društva su: Žic Nikola, Bonifačić dr.  Antun, Štefanić Vjekoslav, Fučić Ivo, Pajalić  Nikola, Barbalić Franjo, Jurina dr. Antun, Car Ivan i Jelenović Ivan.

Jedna od najvažnijih aktivnosti tog društva je bilo izdavanje godišnjaka “Krčki kalendar” zbog poterbe za čvršćim povezivanjem Krčana i razvijanjem svijesti o ptorebi otočke povezanosti i pružanja potrebite pomoći rodnom kraju.

A. Bonifačić: “Krčki kalendar jest zbirka naših potreba i prvi početak sistematskog proučavanja svih pitanja otoka Krka”. To je konkretni, materijalni trag tog udruženja. Nažalost  II. Svj. rad prekinuo je njegov rad 1941.g. kad otok Krk izlazi iz granica dotadašnje Jugoslavije i pada pod Italiju. Ostalo je sjećanje.